Abstract
<jats:p>Nacionalni pravni okvir Srbije u oblasti zaštite prava lica sa mentalnim i intelektualnim poteškoćama postoji, kao i pravni osnov za razvoj usluga u zajednici i za početak transformacije ustanova zdravstvene i socijalne zaštite za smeštaj ovih osoba, u usluge u zajednici. Ovom cilju bi svakako koristilo donošenje objedinjenog, međusektorskog, obavezujućeg propisa koji bi se eksplicitno bavio deinstitucionalizacijom i uključivanjem osoba sa mentalnim smetnjama u zajednicu, kao i formiranje intersektorskog tela koje bi ovim procesom upravljalo i koordinisalo učesnike procesa iz različitih sektora. Iz iskustava evropskih sistema, kao i projekata koji su sprovođeni u Srbiji, mogu se izvesti neke preporuke za osnivanje službi za mentalno zdravlje u zajednici: promene u pružanju usluga treba da budu pažljivo planirane da bi se obezbedila postepena balansirana i održiva reforma koja u obzir uzima lokalne uslove i resurse, kao i kulturološki kontekst; da bi usluge bile dostupne celoj populaciji potrebna je kontinuirana integracija usluga mentalnog zdravlja u primarnu zdravstvenu zaštitu i unapređenje njihovog kvaliteta. Postojeće propise potrebno je implementirati i iskoristiti za stvaranje celovite i pouzdane mreže usluga na nivou lokalnih samouprava, kao i održivog finansiranja ove mreže. U cilju praćenja uspešnosti, unapređenja rada službi za mentalno zdravlje u zajednici i unapređenja mentalnog zdravlja populacije, potrebno je postići konsenzus između donosilaca odluka u različitim sistemima o relevantnim indikatorima mentalnog zdravlja, o tome koje usluge i oblici zaštite mentalnog zdravlja će biti korišćeni u rutinskom prikupljanju podataka, a u cilju sprovođenja nadzora nad pružanjem usluga. Nadzor je relevantan, pre svega, sa stanovišta organizovanog i održivog pružanja ovih usluga, a u cilju obezbeđivanja postupanja u skladu sa standardima ljudskih prava. Iako postoje razni izazovi, oni ne treba da sprečavaju u tome da se krene u postupak transformacije ustanova i, paralelno, razvoj usluga u zajednici. To nije jednokratan akt, već proces koji u svakoj zemlji traje više godina, pa i decenija, i ne zaustavlja se, jer je i pružanje usluga kontinuirano. Izazovi su uvek prisutni i stalno ih treba imati na umu, te tražiti načine za njihovo uspešno prevazilaženje</jats:p>