Abstract
<jats:p>Razvoj govorne i pisane kompetencije neophodan je, važan i izazovan u poučavanju hr-vatskoga jezika, a da bismo to postigli nužna je motivacija studenta. Želja nam je da ta motivacija prati studente tijekom čitavoga procesa usvajanja, uporabe i bavljenja jezikom. Ovdje ćemo predstaviti rad na razvoju govorne i pisane kompetencije temeljen na književ-nim i kulturološkim temama, pri čemu je čitanje književnoga teksta poticaj za usmenu i pisanu raspravu o drugotnosti i margini za studente koji posjeduju visoku razinu pozna-vanja hrvatskoga jezika, odnosno minimalno razinu B2, kao što je to bio slučaj na kolegiju Izabrane teme iz kulturologije b/h/s-a. Djela Ex Ponto i Nemiri Ive Andrića, književnika koji je ovjenčan Nobelovom nagradom, svjedoče o svjesnom odabiru hrvatskoga jezika za stvaralaštvo. Studentima su tekstovi tih djela bili predložak za usmene i pisane interpre-tacije, dok je jezik bio sredstvo za promišljanje o djelima i kulturološkim temama. No tu se mogućnosti razvoja govornih i pisanih kompetencija studenata ne zaustavljaju s obzirom na to da odabrani tekstovi mogu biti izvrstan lingvometodički predložak za proučavanje jezika i stila autora, što ćemo u radu i prikazati. Cilj je rada dokazati kako čitanje, kao jedna od temeljnih jezičnih kompetencija, vodi do želje za razvojem govorne i pisane kom-petencije te potiče daljnje usvajanje i istraživanje hrvatskoga jezika, hrvatske kulture, hrvatske književnosti i baštine.</jats:p>