Abstract
<jats:p>Članak analizira provedbu društveno usmjerene stambene izgradnje (DUSI) u Rijeci na studiji slučaja naselja Krnjeva, zamišljenog kao ogledni projekt novog pristupa socijalističkoj stanogradnji 70-ih godina 20. stoljeća. DUSI reforma trebala je osigurati veću participaciju građana i radnih organizacija u odlučivanju o tipologiji, standardu i lokaciji stanova, no riječko iskustvo upućuje na niz institucijskih i organizacijskih slabosti. Projekt „visokog” Krnjeva, s inovativnim urbanističkim konceptom linearnih megastruktura i egalitarnom orijentacijom stanova prema moru, suočio se s otporom javnosti i investitora zbog visoke cijene, tehničkih rizika i smanjenog povjerenja u gradske institucije. Odbacivanjem „visokog” Krnjeva razvijena je kompromisna varijanta „niskog” naselja, koja je, unatoč tipološkoj inovaciji, imala manjkavosti u kvaliteti stanovanja i infrastrukture. Analiza pokazuje kako su nedostatci koordinacije, političke komunikacije i birokratske strukture ograničili reformski potencijal DUSI modela. Istovremeno, slučaj Krnjeva ilustrira kako su građani iskoristili mogućnosti participacije da utječu na prostorne odluke, što se može tumačiti kao rijedak primjer afirmacije deklariranih načela samoupravljanja u urbanističkoj praksi socijalističke Jugoslavije.</jats:p>